Tour de France: 10 činjenica o dresovima i etapama

Tour de France godišnja je etapna biciklistička utrka čije je središte Francuska, a povijest počinje 1903. Prvoga srpnja te godine šezdeset biciklista okupilo se u Montgeronu blizu Pariza za prvu etapu prema Lyonu. Ideja je stigla iz novina L'Auto: Géo Lefèvre predložio ju je Henriju Desgrangeu. Poznato ime tako je počelo konkretnim planom povezivanja udaljenih mjesta nizom vožnji. Današnja izdanja izgledaju mnogo drukčije od prvoga starta. Osnovni prizor ipak ostaje razumljiv. Biciklisti odlaze iz jednoga grada, stižu u drugi i prenose rezultate u sljedeći dan natjecanja.

Ukupni poredak temelji se na zbrojenom vremenu kroz utrku, uz primjenjive bonuse i kazne. Etapna pobjeda rezultat je jednoga dana. Ta dva uspjeha mogu pripasti različitim biciklistima. Zamisli da jedan stigne prvi na cilj, a drugi malo iza njega, ali je dan započeo većom prednošću u ukupnom poretku. Prvi osvaja etapu, dok drugi može zadržati vodstvo. To nije opis određenoga povijesnog rezultata, nego primjer logike dvaju odvojenih poredaka. Zbog nje slavlje na ciljnoj crti i promjena ukupnih vremena ne moraju govoriti istu priču toga dana.

Žuti dres pripada vodećem u ukupnom poretku. On je vidljivi znak rezultata skupljenog kroz utrku, a ne nagrada rezervirana za pobjednika današnje etape. Njegova povijest počela je 1919., kada ga je prvi nosio Eugène Christophe. Žuta boja među brojnim momčadskim bojama odmah izdvaja jedan položaj. Nositi je prije posljednje etape ne znači da je Tour već osvojen. Ona pokazuje tko trenutačno vodi. Ta razlika čuva precizno značenje dresa, bilo da sutra prijeđe na tuđa ramena ili ostane istom biciklistu do završetka cijele utrke i posljednjega proglašenja.

Zeleni dres označava vodećeg u bodovnom poretku. Bodovi se osvajaju na ciljevima etapa i prolaznim sprintovima, pa se ova borba razvija drukčije od ukupnoga vremenskog natjecanja. Dres je uveden 1953., pedeset godina nakon prvoga Toura. Često ga povezujemo sa sprinterima, ali službena nagrada temelji se na bodovima, ne na rezultatu štoperice. To je ključna razlika. Biciklist može tražiti prilike tijekom same etape, a ne samo na završnoj crti. Pratiti zeleni dres znači pratiti zaseban zbroj koji se može mijenjati i dok žuti dres ostaje na istom mjestu.

Brdski poredak počeo je 1933., ali bijeli dres s crvenim točkicama pojavio se 1975. Natjecanje i njegov najpoznatiji znak zato nemaju isti početni datum. Biciklisti skupljaju brdske bodove na označenim usponima, a ne osvajaju ovaj poredak samo ukupnim vremenom. Vrh može biti važan i kada nije cilj etape. To planinskom danu daje još jednu borbu koju možemo pratiti. Točkice označavaju određeno natjecanje na cesti, a ne opću ocjenu sposobnosti svakoga penjača. Poredak odabrane vrhove pretvara u mjesta na kojima se odlučuje o bodovima prije završnoga rezultata etape.

Bijeli dres nagrađuje najboljega mladog biciklista u ukupnom poretku. Pravo nastupa u tom poretku imaju vozači koji u godini utrke imaju najviše dvadeset pet godina. To nije zasebno sprintersko ili brdsko natjecanje: uspoređuju se kroz ista ukupna vremena. Bijeli dres s mladima je povezan od 1975., nakon ranije uporabe za drugi poredak. Priče se zato mogu preklapati. Mladi vozač može biti vrlo dobar među svim natjecateljima i istodobno voditi u svojoj dobnoj skupini. Bijela boja ne znači da je početnik, nego da na njegov poredak utječe dobno pravilo.

Tour je 1910. ušao u visoke Pireneje, uključujući Tourmalet. Službeni povijesni prikaz taj iskorak povezuje s organizatorom Alphonseom Steinèsom i njegovim pregledom planinskih cesta. Promijenila se vrsta rute koju su biciklisti morali savladati. Visoki prijevoj nije samo još jedno ime na karti. Uspon do njega i spust na drugu stranu stvaraju drukčiji dan od utrkivanja ravnicom. Ulazak ranoga Toura u te planine objašnjava zašto su prijevoji ostali važan dio njegova identiteta. Krajolik je postao dio sportskoga problema, a ne samo pozadina koju kamera pokazuje uz cestu tijekom prijenosa.

Na pojedinačnom kronometru biciklisti kreću u razmacima, umjesto zajedničkim startom. Svaki pokušava prijeći zadanu stazu u najkraćem vremenu. To mijenja način na koji gledatelj može čitati prizor na cesti. Prvi vozač kojega vidiš na cilju ne mora automatski imati najbolji rezultat jer su vremena starta različita. Sat omogućuje usporedbu. Mijenja se i poznata slika skupine koja vozi zajedno: natjecatelj ovdje sam prolazi unaprijed određeni napor. UCI pojedinačni kronometar vodi kao zasebnu vrstu cestovnoga natjecanja s vlastitim uvjetima. Redoslijed dolaska bez vremena zato nije dovoljan za razumijevanje poretka.

Tour proglašava pojedinačnoga ukupnog pobjednika, ali biciklisti nastupaju unutar momčadi. Kolege mogu pomagati zajedničkom planu umjesto da svi traže isti rezultat za sebe. Jedan može održavati ritam, a drugi podržati vodećega tijekom zahtjevnog dijela rute. Vožnja iza drugih biciklista također može smanjiti aerodinamički otpor, iako korist ovisi o položaju i uvjetima. Taj se učinak naziva vožnjom u zavjetrini. Peloton zato nije samo gomila neovisnih vozača. Da bismo razumjeli potez, vrijedi pitati što donosi momčadi, a ne samo na koje mjesto stavlja biciklista koji ga je upravo napravio.

Početna lokacija Toura zove se Grand Départ i ne nalazi se uvijek u Francuskoj. Amsterdam je 1954. ugostio prvi start u inozemstvu. Ime utrke zato ne obećava da će svaki polazak ili kilometar biti unutar francuskih granica. Ruta se bira za svako izdanje, dok Tour zadržava francuski identitet. Tu razliku vrijedi znati kada prijenos počne prizorom stranoga grada. Nisi uključio neku drugu utrku. Gledaš jedno poglavlje natjecanja kojem se početna točka može pomaknuti, a ime ostati isto. Grad domaćin starta dio je rute, ne nova definicija cijeloga Toura.