Wimbledon: 10 zanimljivosti o travi i tradiciji turnira

Wimbledon se od preostala tri Grand Slam turnira razlikuje po tome što se igra na prirodnoj travi. Ta ga činjenica povezuje s počecima tenisa na travnjaku. Ujedno znači da podloga živi i troši se. Travnati teren ne može podnijeti jednako intenzivnu uporabu kao proizvedena tvrda podloga. All England Club zato u svojim objašnjenjima ističe potrebu za odvojenim terenima za mečeve i trening. Zeleni pravokutnik nije samo prepoznatljiva slika turnira. Njegovo očuvanje dio je organizacije natjecanja, jednako stvaran kao priprema mreže ili rasporeda nastupa.

Trava se za igru kosi na visinu od 8 milimetara. Wimbledon je promijenio i njezin sastav: od turnira 2001. upotrebljava samo engleski ljulj, umjesto ranije mješavine s crvenom vlasuljom. Cilj je bio povećati otpornost travnjaka na trošenje tijekom igre. To su dvije odvojene odluke. Jedna određuje koliko će trava biti visoka, a druga koja će se vrsta posijati. S tribine teren može izgledati kao običan uredan travnjak. Iza toga ipak stoje precizni izbori koji mu pomažu izdržati ponavljane korake i promjene smjera.

Završetak finala ne znači kraj sezone za osoblje koje održava terene. Travu treba njegovati tijekom cijele godine, uključujući obnovu nakon turnira. Objavljeni program održavanja Wimbledona opisuje svakodnevnu košnju, valjanje i označavanje crta tijekom natjecanja. Osoblje mjeri i istrošenost, tvrdoću podloge te odskok loptice. Tako dojam o stanju terena pretvara u podatke koji se mogu uspoređivati iz dana u dan. Sama zelena boja nije dokaz da je podloga spremna. Ovdje uzgoj biljaka mora služiti igri punoj naglih zaustavljanja, okreta i snažnih udaraca.

Bijela odjeća igrača jedna je od najvidljivijih tradicija Wimbledona, ali pravilo je preciznije od općeg dojma. Teniska odjeća mora biti gotovo potpuno bijela, a ne tek svijetla. Objavljeni uvjeti razlikuju bijelu od krem boje i drugih prljavobijelih nijansi. Uski obrubi u boji dopušteni su unutar određenih granica. Od 2023. postoji i važna iznimka: igračice smiju nositi jednobojne srednje tamne ili tamne podhlače, ako nisu duže od njihovih kratkih hlača ili suknje. Prepoznatljiv izgled ostaje, ali detaljno pravilo dopušta taj izbor.

Veza jagoda i vrhnja s Wimbledonom dijelom proizlazi iz kalendara. Britanske jagode dozrijevale su u vrijeme ranog turnira pa su bile prirodan izbor za poslasticu uz teren. English Heritage bilježi da su se posluživale već na prvom izdanju 1877. godine. Taj je običaj nadživio promjene stadiona, reketa i načina prijenosa mečeva. Gledatelj u njemu može sudjelovati bez ijednog koraka na travnatu podlogu. Tenis donosi natjecanje, a zdjelica voća daje danu drugi, mirniji znak prepoznavanja koji ne ovisi o tome tko je upravo osvojio poen.

Prvi Wimbledon održan je 1877. na klupskim terenima u Worple Roadu. Igrala se muška pojedinačna konkurencija, a prijavljena su bila 22 igrača. Prvi prvak postao je Spencer Gore. To je skroman početak u usporedbi s međunarodnim događajem koji danas poznajemo, ali daje turniru jasnu polaznu točku. Ujedno sprječava čestu zabunu pri zamišljanju prošlosti: prvo izdanje nije održano na današnjoj lokaciji u Church Roadu. Kad zamišljaš početak natjecanja, iz prizora makni sadašnji Centre Court i njegov pomični krov. Oboje pripada kasnijim poglavljima.

Turnir se 1922. preselio iz Worple Roada u Church Road, gdje je te godine otvoren današnji Centre Court. Njegovo ime povezuje novu arenu sa starijim rasporedom u kojem je glavni teren stajao u sredini ostalih. Naziv može preživjeti preseljenje, čak i kad se promijeni prostor oko njega. To je koristan detalj pri čitanju starih priča o Wimbledonu: ustanova i turnir stariji su od građevine koju većina gledatelja prepoznaje. Centre Court jest povijesno mjesto, ali nije isti teren na kojem je 1877. slavio prvi prvak.

Centre Court dobio je pomični krov 2009., desetljećima nakon otvaranja arene. Dodatak je omogućio igru pod pokrovom kad to zahtijevaju vremenski uvjeti, bez zamjene trave ispod njega. To je jasan primjer promjene unutar tradicije koja izvana može djelovati nepomično. Teren je zadržao naziv i podlogu, dok je konstrukcija iznad njega dobila novu ulogu. Wimbledon ipak ima i večernje vremensko ograničenje igre. Zato postojanje krova ne znači da se meč može jednostavno nastaviti cijelu noć, koliko god rezultat bio neizvjestan.

Wimbledon je žute teniske loptice prvi put upotrijebio 1986. Prije toga njegovu su poznatu sliku činile bijele loptice. Taj se detalj lako previdi pri gledanju starih snimki: predmet koji danas najbrže privlači pogled nekad je bio druge boje. Postupanje s lopticama ima i točan ritam. Novi komplet ulazi nakon prvih sedam gemova, a zatim nakon svakih sljedećih devet. Prvi je razmak kraći jer su početne loptice već upotrijebljene na zagrijavanju. Boja govori o povijesti turnira, a raspored zamjene o organizaciji svakog pojedinog meča.

John Isner i Nicolas Mahut odigrali su 2010. meč prvog kola koji se protegnuo na tri dana. Pobijedio je Isner, a završni set završio je rezultatom 70-68. Guinness bilježi 11 sati i 5 minuta igre. To je trajanje samog meča, a ne tvrdnja da su dvojica igrača ostala na terenu bez prekida puna tri dana. Razlika pomaže razumjeti rekord. Jedan rezultat može sadržavati više nastavaka, noćne stanke i golem broj odigranih poena prije nego što posljednji napokon odluči pobjednika.