Brazil na svjetskim prvenstvima: 10 važnih trenutaka

Brazilu je protiv Urugvaja na Maracani bio dovoljan remi za naslov svjetskog prvaka. Friaca je doveo domaćine u vodstvo, ali Juan Alberto Schiaffino izjednačio je, a Alcides Ghiggia zabio za pobjedu Urugvaja 2-1. Jedan detalj treba razjasniti: bila je to odlučujuća utakmica završne skupine četiriju reprezentacija, a ne klasično finale na ispadanje. Zato je brazilski položaj bio posebno bolan. Nije morao pobijediti, a ipak je izgubio i prednost i naslov. Poraz je ostao poznat kao Maracanazo, ime koje je nadživjelo sam rezultat te utakmice.

Pelé je imao sedamnaest godina kada je Brazil u finalu igrao protiv domaćina Švedske. Šveđani su prvi zabili, ali Brazil je odgovorio i pobijedio 5-2. Pelé i Vavá postigli su po dva gola, a Zagallo jedan. Prvi naslov pripao je cijeloj momčadi, iako je tinejdžer ostavio prizor koji će obići svijet: mladi napadač kojem teški nogometni potezi izgledaju gotovo usputno. Osam godina nakon poraza na Maracani Brazil je napokon dovršio posao. Posljednji zvižduk ovaj put donio je naslov, a ne još jedno dugo čekanje.

Peléova ozljeda tijekom turnira mogla je zaustaviti brazilsku obranu naslova. Umjesto toga, teret napada ponijeli su drugi igrači. Garrincha je imao važnu ulogu, a Amarildo je zauzeo Peléovo mjesto. U finalu je Čehoslovačka povela golom Josefa Masopusta. Amarildo je izjednačio, a Zito i Vavá dovršili su brazilsku pobjedu 3-1. Imena strijelaca ovdje su važna. Taj naslov ne može se svesti na jednu slavnu zvijezdu. Oko ozlijeđenog napadača bilo je dovoljno znanja da momčad preokrene rano vodstvo suparnika i osvoji drugo uzastopno Svjetsko prvenstvo.

Akcija završava praznim prostorom na desnoj strani. Pelé šalje loptu, Carlos Alberto natrčava i snažnim udarcem postiže četvrti brazilski gol protiv Italije. Pobjeda 4-1 u finalu donijela je treći naslov svjetskog prvaka. Prije kapetana zabili su Pelé, Gérson i Jairzinho, ali njegov pogodak daje utakmici jasan završni prizor. Vrijedi ga pogledati još jednom: prati igrače prije udarca, a ne samo loptu dok ulazi u mrežu. Prostor u koji kapetan dolazi jednako je važan dio tog gola kao i njegov snažan završni udarac.

Brazil se protiv Italije u Barceloni dvaput vratio u utakmicu. Sócrates je odgovorio na prvi gol Paola Rossija, a Falcão poslije izjednačio na 2-2. Remi bi Brazil odveo dalje, ali Rossi je opet zabio, dovršio hat-trick i donio Italiji pobjedu 3-2. Igrala se druga faza po skupinama, a ne četvrtfinale. Momčad Telêa Santane, sa Zicom među darovitim kreatorima igre, ispala je. Rezultat objašnjava kraj njezina turnira, ali ne zatvara sve rasprave. Možeš se diviti tom nogometu i istodobno vidjeti kako je utakmica izgubljena.

Bruno Bellone pogodio je stativu, ali lopta nije ostala izvan gola. Odbila se u zatiljak brazilskog vratara Carlosa i završila u mreži. Dogodilo se to u raspucavanju četvrtfinala protiv Francuske u Guadalajari. Prije toga Careca i Michel Platini zabili su za 1-1, a Joël Bats obranio je Zicov jedanaesterac tijekom utakmice. Ni produžeci nisu donijeli pobjednika. Francuska je dobila raspucavanje 4-3, a završni pogodak postigao je Luis Fernandez. Francuski nogometni savez opisuje taj susret kao finale prije finala i jednu od najljepših utakmica u povijesti prvenstva.

Bebeto je nakon gola Nizozemskoj njihao ruke slaveći rođenje sina. Romário i Mazinho pridružili su mu se. Taj topli prizor dogodio se usred mnogo manje mirnog četvrtfinala. Brazil je vodio 2-0, a zatim su Dennis Bergkamp i Aron Winter vratili Nizozemce u utakmicu. Branco je naposljetku iz slobodnog udarca zabio za pobjedu 3-2 i prolazak dalje. Proslavu je lako zapamtiti samu za sebe. Kada je vratiš u utakmicu, pojavi se još jedan detalj: nakon vesele fotografije Brazil je još morao izboriti pobjedu na terenu.

Finale protiv Italije nije donijelo gol ni u devedeset minuta ni u produžecima. Prvi put pobjednika finala muškog Svjetskog prvenstva moralo je odlučiti raspucavanje jedanaesteraca. Brazil je slavio 3-2. Posljednji udarac Roberta Baggia otišao je preko grede, a Brazil postao prvak četvrti put, dvadeset i četiri godine nakon 1970. Bio je to posve drukčiji završetak od tečne akcije Carlosa Alberta. Presudan prizor sada je bila lopta koja promašuje cilj, a zatim brazilsko olakšanje. Naslov je vrijedio jednako kao i onaj osvojen uz puno golova.

Brazil se vratio u finale kao branitelj naslova, ali Francuska je preuzela kontrolu jednostavnim putem. Zinedine Zidane dvaput je glavom zabio nakon kornera prije poluvremena. Emmanuel Petit kasno je dodao treći gol i domaćini su pobijedili 3-0. Lako je pamtiti to finale samo kroz pitanja koja su pratila Ronalda prije početka utakmice. Golovi su čvršće polazište. Francuska je dobila dva ključna zračna dvoboja, izgradila prednost i dovršila posao. Brazil je stigao do novog finala, ali sam plasman nije zaštitio branitelja naslova od uvjerljivog poraza.

U Yokohami je Ronaldo dvaput zabio Njemačkoj i donio Brazilu pobjedu 2-0 u finalu. Prvi gol stigao je kada Oliver Kahn nije uspio zadržati Rivaldov udarac, a Ronaldo došao do odbijene lopte. Drugi je učvrstio brazilsko vodstvo. Ronaldo je turnir završio s osam pogodaka i Zlatnom kopačkom, dok je Brazil osvojio peti naslov. Četiri godine nakon poraza u Francuskoj isti je napadač sada zabio pobjedničke golove. Ne treba mu izmišljati savršenu karijeru da bi taj završetak imao težinu. Dovoljna je razlika između dvaju finala.