Tihi ocean: 10 zanimljivosti od dubokih jaraka do atola

Tihi ocean zauzima veću površinu od bilo kojeg drugog oceanskog bazena na Zemlji. NOAA navodi približno 162 milijuna četvornih kilometara, više od ukupne površine svih kontinenata. Usporedba se odnosi na površinu, a ne na slaganje kontinenata poput dijelova goleme slagalice. Brojke se mogu razlikovati kada izvori koriste drukčije granice oceana, pa pretjerana preciznost ovdje malo pomaže. Glavna činjenica ostaje čvrsta: Atlantik, drugi najveći bazen, znatno je manji. Na globusu je tu prostranost lakše razumjeti nego na karti koja Tihi ocean razdvaja na dva suprotna ruba lista.

Magellanova flota stigla je u ovaj ocean u studenome 1520. nakon prolaska kroz zahtjevan tjesnac na jugu Južne Amerike. Mirnija voda s druge strane potaknula je ime koje znači miran ili tih. Ono opisuje uvjete koje su mornari tada zatekli, bez jamstva za buduća putovanja. Posada je pritom podcijenila udaljenost do Začinskih otoka. Naziv je preživio tu pogrešnu procjenu. Uz podatke o vulkanima i snažnim valovima Tihog oceana on zato zvuči drukčije: čuva trenutak olakšanja nakon teške plovidbe, a ne znanstveni opis cijeloga golemog mora.

Najdublji poznati dio oceana leži u južnom dijelu Marijanske brazde, na zapadu Tihog oceana. Prema mjerenju koje navodi NOAA, Challenger Deep doseže oko 10.935 metara ispod površine. Taj broj opisuje procijenjenu dubinu određenog područja, a ne jednoliko duboko dno cijele brazde. Tolika masa vode stvara golem tlak. Istraživanje dna zato zahtijeva opremu načinjenu za uvjete daleko izvan dosega običnog ronjenja. Znanstvenici morsko dno kartiraju i zvukom. Mjere povratni odjek umjesto da pokušavaju gledati kroz kilometre tamne vode između broda i stijena duboko ispod njega.

Vulkani i potresi grupiraju se uz velik dio rubova Tihog oceana. Vatreni prsten naziv je za taj aktivni pojas, a ne za neprekinutu liniju užarenih stijena. Uz mnoge njegove granice jedna tektonska ploča tone pod drugu. Taj proces, subdukcija, povezuje duboke oceanske jarke s vulkanskim lukovima i velikim potresima. Zato se te pojave često nalaze blizu jedna drugoj. Mirna površina mora pritom ne govori mnogo o stijenama ispod nje. Rubovi bazena dio su sustava koji se pomiče i deformira, čak i kada se promjene ne mogu vidjeti s obale.

U uobičajenim uvjetima pasati potiskuju toplu površinsku vodu tropskog Pacifika prema zapadu. Uz istočni dio oceana nadomješta je hladnija voda iz dubine. Tijekom El Niña ti vjetrovi slabe, a toplija voda širi se dalje prema istoku. La Niña suprotna je faza, s jačim pasatima i hladnijim uvjetima u središnjem i istočnom ekvatorskom Pacifiku. Promjene zahvaćaju i atmosferu. Raspored oborina i vremenski obrasci mogu se pomaknuti daleko od mjesta početne temperaturne promjene. Ciklus nije pravilan, pa ga nije dobro zamišljati kao događaj koji uredno prati isti kalendar.

Ne stoji svaki pacifički vulkan na dodiru dviju ploča. Havajski niz nastao je pomicanjem Pacifičke ploče preko vruće točke, gdje magma gradi vulkane unutar same ploče. Uzastopne erupcije nakupile su dovoljno stijena da neki vulkani izrastu iznad mora. Ploča se nastavila kretati i odnositi starije vulkane, dok su bliže izvoru nastajali novi. Opći raspored starosti vodi od mlađih otoka na jugoistoku prema starijim tvorevinama na sjeverozapadu. Havaji tako bilježe gibanje ploče nizom otoka i podmorskih planina, a ne samo pukotinom na morskom dnu koju je teško uočiti.

Istraživači su 1977. uz hrbat blizu Galápagosa otkrili hidrotermalne izvore i zajednice organizama oko njih. Morska voda ulazi u pukotine kore, zagrijava se ispod dna i vraća noseći otopljene tvari. Kemijske reakcije daju energiju mikroorganizmima koji podupiru te hranidbene mreže. Lokalnu proizvodnju hrane ovdje ne pokreće Sunčeva svjetlost. Neki izvori grade mineralne dimnjake, a tamne čestice u mlazu dale su crnim pušačima njihovo ime. Voda može biti toplija od 340 Celzijevih stupnjeva. Zbog golemog tlaka ipak ne vrije kao što bi to činila na morskoj površini.

Velika pacifička nakupina smeća naziv je za povećane koncentracije plutajućeg otpada u sjevernom Pacifiku. Ne opisuje čvrstu platformu s jasno omeđenom obalom. Velik dio materijala čine sitni komadi plastike raspršeni po površini i gornjem sloju vode. Vjetar, valovi i struje stalno ih miješaju i premještaju. Brod zato može proći zahvaćenim područjem bez pogleda na debeo sloj otpada. Problem je zbog toga teže zamisliti, ali on ostaje stvaran. Morske životinje mogu progutati otpad čak i kada pojedini komadi s palube izgledaju beznačajno ili se uopće ne vide.

Cunami je niz valova nastao velikim poremećajem, primjerice podmorskim potresom. U dubokoj vodi valovi mogu putovati vrlo brzo bez visokog vodenog zida poznatog s dramatičnih prikaza. U plićoj vodi ponašaju se drukčije: usporavaju i mogu znatno narasti uz obalu. Aktivne granice ploča čine tu opasnost osobito važnom za Pacifik. Potres u južnom dijelu oceana 2009. izazvao je razoran cunami u Samoi, Američkoj Samoi i Tongi. Plima ne uzrokuje te valove, pa stariji naziv plimni val pogrešno objašnjava njihov nastanak i zamagljuje stvarni izvor poremećaja.

Koraljni atol okružuje lagunu prstenom grebena, često i niskih otoka. Jedan klasičan put njegova nastanka počinje rastom koralja oko vulkanskog otoka. Dok otok polako tone, greben može rasti prema površini ako mu uvjeti to dopuštaju. Sve šira laguna odvaja ga od kopna koje se spušta. Središnji otok naposljetku može nestati pod morem, dok greben ostaje blizu površine. Stvarne povijesti grebena mogu biti složenije. Ipak, taj slijed dobro pokazuje kako rast živih organizama može sačuvati obris prostora oko kopna koje se više ne vidi iznad vode.