Josip u Bibliji: 10 prekretnica u njegovoj priči

Jakov daje Josipu posebnu haljinu, a braća u njoj vide očevu naklonost koju već zamjeraju. Josip im zatim pripovijeda snove. U jednom se njihovi snopovi klanjaju njegovu, a u drugom mu se klanjaju sunce, mjesec i jedanaest zvijezda. Zbog drugog sna kori ga čak i otac, premda njegove riječi pamti. Postanak te prizore stavlja prije Josipova odlaska braći koja čuvaju stada. Napetost zato počinje kod kuće, mnogo prije Egipta. Dar koji bi trebao pokazati ljubav postaje vidljiv znak nejednakog odnosa prema sinovima u istoj obitelji.

Kada Josip dođe do braće, oni mu skidaju haljinu i bacaju ga u suhu jamu. Ruben se prethodno usprotivio ubojstvu i namjeravao ga vratiti Jakovu. Spašavanje ipak izostaje. Josip je izvučen iz jame, prodan i odveden s trgovcima prema Egiptu. Braća šalju ocu okrvavljenu haljinu, pa Jakov zaključuje da mu je sina usmrtila divlja zvijer. Josip gubi dom, a Jakov nadu da će ga ponovno vidjeti živog. Isti odjevni predmet sada nosi lažnu priču natrag obitelji, dok pravi događaji ostaju skriveni od oca.

U Egiptu Josip postaje rob u kući Potifara, faraonova službenika. Postanak opisuje njegov rad kao uspješan i taj uspjeh povezuje s Božjom prisutnošću. Potifar mu postupno povjerava kućanstvo i imovinu. To je odgovornost unutar ropstva, a ne sloboda, i ta je razlika važna za nastavak priče. Josip može upravljati kućom, ali ne može odlučivati o vlastitoj budućnosti. Ovdje se pojavljuje obrazac koji će se ponoviti u zatvoru i na dvoru: netko prepoznaje njegove sposobnosti i predaje mu konkretan posao o kojem ovise drugi ljudi.

Potifarova žena više puta traži da Josip legne s njom, a on odbija. Kada ga uhvati za odjeću, ostavlja je u njezinim rukama i bježi van. Ona napušteni odjevni predmet koristi za lažnu optužbu, nakon koje ga Potifar šalje u zatvor. Odjeća ponovno podupire neistinitu priču o Josipu. Njegovo odbijanje u Postanku nije prečac do sigurnosti. Još jednom gubi kontrolu nad životom. Ipak, upravitelj zatvora poslije mu povjerava brigu o zatvorenicima. Pripovijest tako nastavlja povezivati zatočenost s odgovornošću koju dobiva unutar nje.

Faraonov glavni peharnik i glavni pekar završavaju u zatvoru s Josipom. Jednog jutra primjećuje njihovu potištenost i pita ih što se dogodilo. Obojica su sanjala, pa Josip tumači njihove snove uz napomenu da tumačenje pripada Bogu. Peharnik će se vratiti na službu, a pekar neće preživjeti. Oba se ishoda u pripovijesti ostvare. Josip moli peharnika da ga se sjeti kada iziđe na slobodu. Vraćeni službenik ipak ga zaboravi. Pomoć čovjeku koji može doći do palače zato Josipu ne donosi brz izlazak iz zatvora.

Dvije pune godine poslije faraon sanja krave i klasove. Mršave krave proždiru zdrave, a osušeni klasovi gutaju pune. Peharnik se napokon sjeti Josipa. Dovode ga iz zatvora, on se brije i presvlači prije dolaska na dvor. Josip u Egiptu tumači faraonove snove kao sedam godina obilja nakon kojih dolazi sedam godina gladi. Za otkrivanje budućih događaja zaslugu pripisuje Bogu. Dva sna nose istu poruku. Josip zatim s objašnjenja prelazi na praktičan prijedlog: postaviti sposobnog upravitelja i spremati žito dok su žetve još obilne.

Faraon postavlja Josipa nad Egiptom te mu daje pečatni prsten, finu lanenu odjeću i zlatni lanac. Josip ima trideset godina kada započinje tu službu. Tijekom rodnih godina žito se skuplja i čuva u gradovima s okolnih polja. Kada stigne glad, spremišta postaju važna za preživljavanje i trgovinu. Tumačenje snova zato ima opipljivu posljedicu: hranu treba prikupiti prije nego što ljudima ponestane. Josipov novi položaj nije samo nagrada. On stvara razlog zbog kojeg će mu dolaziti stranci, a naposljetku i njegova vlastita braća iz Kanaana.

Glad zahvaća Kanaan i Jakov šalje deset sinova u Egipat po žito. Benjamin ostaje s njim. Braća se klanjaju Josipu, ali ne znaju tko je on. Josip ih prepoznaje, govori im oštro i optužuje ih za uhođenje. Zadržava Šimuna dok ostali nose žito kući, uz zahtjev da dovedu najmlađeg brata. Novac im potajno vraća u vreće, što ih preplaši kada ga pronađu. Putovanje po hranu tako postaje susret s prošlošću. Cijelu situaciju, međutim, razumiju samo Josip i čitatelj, dok braća još ne znaju pred kim stoje.

Nakon što Benjamin stigne u Egipat, Josip naređuje da njegov srebrni pehar stave u vreću najmlađeg brata. Pretragom ga pronalaze i braća se uznemirena vraćaju. Josip kaže da Benjamin mora ostati kao rob, dok drugi mogu otići. Juda tada nudi da ostane umjesto njega. Govori o ocu koji ne bi mogao podnijeti još jedan takav gubitak. Prizor podsjeća na raniji Josipov nestanak, ali Juda ovaj put traži da sam snosi cijenu. Pehar je podmetnut. Benjamin ga nije ukrao, iako pronađeni predmet naizgled govori protiv njega.

Josip udaljava službenike i otkriva braći svoj identitet. Oni su uplašeni, ali on traži da dovedu Jakova i obitelj u Egipat, gdje će imati hrane. Suze i zagrljaji zamjenjuju službenu udaljenost između upravitelja i posjetitelja. Povjerenje time ipak nije zauvijek riješeno. Nakon Jakovljeve smrti braća se ponovno boje osvete. Josip priznaje njihovu zlu namjeru, ali govori o tome kako je Bog iz tih događaja donio očuvanje života. Obećava skrb za njih i njihovu djecu. Pomirenje tako dobiva praktičan oblik koji traje dulje od prvog zagrljaja.